Istražili smo: Ostajemo li bez periske?

Posjetili smo Park prirode Telašćica početkom prosinca 2018. godine kako bismo provjerili stanje periski koje se suočavaju s opasnom prijetnjom.



Plemenita periska je endemski i najveći školjkaš Mediterana, te može narasti do 120 cm u visinu. Rasprostranjena je u čitavom Jadranu na sedimentnom dnu plitkih priobalnih područja, a mnogi od nas poznaju je pod različitim imenima: lostura, loščura, palastura. Ekološka uloga ove vrste je od iznimne važnosti zbog toga što filtrira i zadržava velike količine organske tvari iz suspendiranog detritusa što doprinosi povećanju prozirnosti morske vode. Uz to, pruža brojnim algama, spužvama, mnogočetinašima, mahovnjacima i ostalim beskralješnjacima tvrdu podlogu za kolonizaciju u područjima mekog morskog dna. Stoga na periskama često vidimo veliko bogatstvo života šarenih organizama.

Unutar njih također se nalaze mali račići koji s periskom žive u simbiozi. Osjetljiva je na zagađenje i onečišćenje mora, mnoge jedinke stradaju sidrenje, a još uvijek je prisutno i ilegalno vađenje jedinki radi ukrasa i/ili jela.

Štiti je Zakon o zaštiti prirode, a nalazi se i na Prilogu 1. Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama. Ovaj školjkaš podliježe strogoj zaštiti prema Direktivi o staništima EU te se smatra ugroženom vrstom prema protokolima Barcelonske konvencije.

Što ju može zaštiti od nove prijetnje?

2016. godine zabilježen je prvi masivan pomor jedinki plemenite periske u Mediteranu na istočnoj obali Španjolske. Parazit koje je zaslužan (gotovo sigurno) za taj događaj je novoopisana vrsta Haplosporidium pinnae.

Prema IUCN-ovom izvješću iz srpnja 2018. masivna odumiranja su zabilježena i potvrđeno u Francuskoj, jugu Italije, Turskoj i Grčkoj. Stopa mortaliteta na većini lokacija prelazi 99% te još uvijek nije poznato kako se parazit širi te koliki je obujam parazitoze u Mediteranu. Kombinacija stresnih uvjeta uzorkovana klimatskim promjenama naglašava se kao potencijalno glavni uzrok ovako katastrofalnom učinku.

Tužni priozori na grčkoj obali zabilježeni od strane organizacije Archipelagos



Parazit nije zabilježen u Jadranu, za sad – ali nije ni tražen – sve do sada. Je li parazit prisutan i u jadranskim populacijama? Hoćemo li ostati bez svoje losture?

Uzimanje tkiva za histološku i genetsku analizu tri jedinke plemenite periske u Parku prirode Telašćica

Ovu jesen posvetili smo se ovom gorućem pitanju, te smo uz potporu Parka prirode Telašćica (uz dozvole svih nadležnih Ministarstava), izvršili terensko istraživanje u svrhu utvrđivanja pristnosti parazita. Uz konzultacije s internacionalnim stručnjacima diljem Europe i IUCN-a isplanirali smo sustavno uzorkovanje i istraživanje ovog potencijalno katastrofalnog fenomena. Odabrali su jednu od gušćih populacija u Parku prirode Telašćica, te vizualnim pregledom tražili spomenute morfološke i bihevioralne simptome zaraze na jedinkama. S obzirom na to da je parazitozu moguće 100% potvrditi samo analizom tkiva unutarnjih organa, iz prirode smo izuzeli prvih nekoliko jedinki (tri) na istočnom Jadranu u svrhu utvrđivanja postojanja parazitoze u jadranskim populacijama periski.

Parazit zaražava tkiva životinje te su na oboljelim jedinkama prisutni određeni simptomi zaraze; retrakcija plašta, usporeni ili izostanak odgovora na podražaj te sporije zatvaranje, no za potvrdu zaraze nužna je analiza zaraženog tkiva koje iziskuje usmrćivanje životinje. Zasad je poznato da sigurno zaražava probavnu žlijezdu i vezivno tkivo čijom se analizom utvrđuje prisutnost parazita.

U iščekivanju smo rezultata analize tkiva, te popratite i dalje priču o novoj ugrozi periske, a mi ćemo vam prvi prenijeti informacije o rezultatima istraživanja i ovoj situaciji koja zabrinjava mnoge biologe, ekologe, ljubitelje i zaljubljenike u podmorje. Nastavit ćemo svoje istraživanje diljem Jadrana u proljeće 2019. godine.

Ako ste spomenute simptome ste izraženo vidjeli tijekom svog uživanja u morskim radostima u Jadranu, javite nam se putem kontakt obrazca, na FB profil u inbox, ili na mail: info@drustvo20000milja.hr.